Iako se ozbiljno ozlijedio i ne trči vertikale Mario Martinčić je “uzeo” zlato na 28. ZBL Ivančica
- Objavljeno: 22.02.2025.
“Veni, vidi, vici” odnosno “dođoh, vidjeh, pobijedih”. Doslovno tako se može opisati način na koji je naš član Mario Martinčić iz Bakovčica osvojio prvo mjesto na ovogodišnjem 28. izdanju Zimske brdske lige Ivančica. Zašto? Pa zato jer je obzirom na trkački staž, očekivanja od sebe, iskustvo u trail trčanju i apsolutno nepoznavanje Ivančice izdominirao natjecanje na nevjerojatan način. Mario, naime, trči tek posljednje tri godine i to isključivo cestu, iskustvo u trailu mu je takoreći nula i nije znao ništa o utrci na vrh Ivančice:
- Do prvog kola ZBL nisam nikada bio na Ivančici, ni kao trkač ni kao planinar ni kao hodač. Nisam znao apsolutno ništa o njoj ali me jako zanimalo kako će mi noge reagirati na toliko uspona. Prvo kolo sam otrčao na blef jer nisam znao što me čeka, kako rasporediti snagu, na kojim se dijelovima moram štedjet a gdje slobodno “stisnem”… Nisam išao na rezultat nego upoznavanje staze i završio na petom ili šestom mjestu. Ivančica mi je fenomenalan trening snage pa sam odlučio odraditi cijelu Ligu i ukupno otrčao pet kola. Pobijedio sam tri puta, a najbolje vrijeme mi je bilo 50 minuta i 14 sekundi.
Mario je siguran da će popraviti osobni rekord kad se poklope bolji vremenski uvjeti i više treninga u nogama, jer mu dužina Ivančice nije problem, nego uspon. Kaže da mu je spust između šestog i sedmog kilometra odlično odgovarao radi odmora i da je uspijevao na tom dijelu dizati pace na 3:10 – 3:15, ali zadnja dva kilometra prije cilja je istrčao sporije nego je želio.
- Najteže mi je bilo peto kolo, u kojem sam istrčao svoje najbolje vrijeme. Saša Horvat je odmah jako “potegnuo” i prisilio me da i ja budem brži nego sam planirao. Trebala su mi četiri kilometra da ga prestignem, ali do cilja mi nije dopuštao da budem siguran u pobjedu jer nije odustajao od borbe za prvo mjesto. Ivančica je fenomenalan trening za nas koji trčimo cestu i zato ju preporučujem svakom trkaču koji želi poboljšati svoje rezultate – naglasio je Mario i dodao da će u buduće kombinirati cestu i brda:
- Pripremam se za kros ekipno prvenstvo Hrvatske u Varaždinu, a onda dolazi prvenstvo Hrvatske u polumaratonu, Boroša i druge cestovne utrke, no ubacit ću i trailove kao trening. Cestu volim jer uvijek znam u kojem vremenu mogu istrčat određenu, dok kod traila to nije tako jer je svaka utrka drugačija zbog različite konfiguracije terena. S druge strane, pak, volim trail jer nije stresan ko cesta i ne zamaram se rezutatom nego samo opušten.
Mario je bivši nogometaš koji je kratko trenirao i boks te MMA, po struci je elektromonter zaposlen u koprivničkom HEP-u, a s trčanjem se počeo baviti jer mu je zbog dvije godine mirovanja nakon nogometa falila sportska aktivnost. Kaže da je počeo trčkarati iz gušta, da mu je prva utrka bio hlebinski Naiva trail na kojem je “umro” jer ga je zavšio na sedmom mjestu s paceom 4:16, no da je to bio dan kad se zarazio trčanjem. Samozatajan i iznimno skroman u razgovoru, Mario je tek na kraju razgovora otkrio da je krajem listopada neposredno prije prvenstva Hrvatske na 10 kilometara i samo tri tjedana prije prvog kola 28. ZBL imao djelomičnu rupturu kvadricepsa lijeve noge.
- Drvo me udarilo dok smo ga kalali, a od udarca mi je osim kvadricepsa stradala i loža pa dva tjedna nisam mogao stati na nogu. Bio sam na nekoliko terapija u privatnom aranžmanu i srećom se uspio oporaviti do Ivančice, koja mi je bila prva utrka nakon ozljede.
